Legenda priča da je Jerina bila prokleta i svim porušenim gradovima se pripisuje njeno ime. Istorija kaže, da Jerina nije svrtala u Morakovo, već da je ovo grad Herceg Stjepana, poznat kao grad Susjed. Štitio je istočne granice Hercegovih posjeda i trgovačke karavane, koji su se kretali od Dubrovnika preko Onogošta do Brskova. Kako god ga zvali, neopisiv je osjećaj ''osvojiti'' utvrđenje koje datira iz 1444.godine.
Bukove šume Morakova, skrivaju ostatke drevnih zidina ovog grada od nedobronamjernih posjetilaca, ali ne i od upornih i znatiželjnih avanturista. Čim preskočite moćni potok Susjed, zalazite u divljinu.
Kad se popnete na zidine grada, ulazite u istoriju. Uz huk vode i krik jastreba pred očima vam se stvaraju slike i zvuci – vojnika koji čuvaju utvrđenje, vreve trgovaca, prodavačica ljubavi, zveket lanaca na zarobljenicima, škripe kočija i topot konja koji tuda prolaze.
Grad možda i nije pokorio neprijatelj, ali ga osvaja priroda. Višestoljećna borba još uvijek nije gotova. Vrijeme nije do kraja ''pojelo'' zidove sa puškarnicama, koje nišane na upornog neprijatelja .
Dvije bukve, kao dva ,,vojnika'' prirode, bivaju zarobljene u zidinama, kao dokaz da bitka još nije gotova i tjeraju nas da se zapitamo: zašto su tu,koju priču kriju i do kada će odolijevati vremenu?
U toj neraskidivoj sponi, pronađosmo smisao riječi lorda Bajrona,koji kaže: „Postoji radost u besputnim šumama. Postoji ushićenje na samotnom žalu. Postoji društvo, gdje niko ne uznemirava... Ne volim čovjeka manje, nego prirodu volim više.“
Autori: Ana Dragićević i Jovanka Komnenić
