Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Mijušković trećenagrađeni za najbolji esej na temu fizičke aktivnosti u izolaciji

95019515_533859177290944_1033782272911736832_n
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 26.04.2020. u 07:07

Stručni žiri Konkursa za najbolji esej na temu ''Sport i fizička aktivnost u izolaciji izazvanoj korona virusom'', sa Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore, imenovao je tri prvonagrađena autora.

Prva nagrada, prenosivi laptop računar, pripala je novinaru Radija Crne Gore i sekretaru Kik boks saveza Crne Gore Marku Peroviću.

Drugu, novčanu nagradu, u iznosu od 200 eura, osvojio je novinar Branko Krivokapić, dok je treća novčana nagrada, u iznosu od 100 eura pripala našem sugrađaninu, sportskom psihologu Nikoli Mijuškoviću, zaposlenom u Healthy life.

Konkurs koji je bio otvoren za sve zainteresovane studente i nastavnike, sportiste, sportske trenere i medijske stručnjake, kao i ostalu stručnu javnost, raspisali su Fakultet za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore, Crnogorski olimpijski komitet i Crnogorska sportska akademija.

Eseji dobitnika nagrada biće objavljeni u naučnom časopisu Journal of Anthropology of Sport and Physical Education koji se dostupan na sajtu: www.jaspe.ac.me

Dobitnici nagrada će, takođe, dobiti jednogodišnje članstvo u Crnogorskoj sportskoj akademiji.

U sastavu stručnog žirija, koji je ocijenio radove, bili su su doc. dr Dragan Krivokapić, predsjednik žirija, doc. Dr Bojan Mašanović i dr Jovan Gardašević, sa Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje.

“Takmičenje je imalo za cilj da otvori široku debatu u vrijeme izolacije na temu uticaja savremenih okolnosti na sport kao fenomen današnjice u svijetu, fizičku aktivnost, i zdravlje iz svih dostupnih perspektiva kao što su, prije svega takmičarska, te sociološka, psihološka, pedagoška, ekonomska, zdravstvena, politička, medijska, turistička i sva druga pitanja koja mogu unaprijediti navedenu oblast u kriznim vremenima, te upoznati sve potencijalne čitaoce sa neizvjesnošću u svakodnevnom životu sa kojom smo se iznenada susreli i sa kojom se moramo izboriti u bliskoj budućnosti”, navode iz UCG.

Radovi dobitnika dostupni su i na OVOM linku.

U nastavku pročitajte Mijuškovićev esej.

“Sport i fizička aktivnost u izolaciji izazvanoj korona virusom”

U velikoj bašti našeg postojanja, isprva na periferiji, rastao je jedan sasvim neobičan cvijet. Nazvaše ga sportom i namijeniše ga prevashodno igri, zabavi i razonodi. Trčeći put njega, mnogi su bježali od tamnijih strana svojih života. Istina je da nije bio najgraciozniji i najnježniji cvijet u čitavoj bašti, ali je od samog početka imao, bez dileme, najzarazniji polen. Svako ko je makar jednom osjetio njegov opijajući miris, poželio je u njemu zauvijek ostaviti dio sebe. Inače, korijenje tog cvijeta je bilo satkano od strasti, želja, snova i motivacije. Stabljika je bila kao neka čudna karotida u kojoj su se neprestano miješali krv, znoj i adrenalin, a latice iskonski željele da se približe nebu i zvijezdama, jer kako legenda kaže, na tom mjestu se nalazila pobjeda. Upravo zbog takve anatomske konfiguracije, cvijet sporta se jako brzo pomjerio sa periferije u centar čitavog sistema.

Baš u vremenu kada je cvijet sporta, nakon četiri godine, trebao ponovo zasijati svojim punim sjajem, sjesti u svečane kočije sa pet raznobojnih prstenova, pojavio se mikronski omaleni neprijatelj sa sufiksom 19, sijući strah i paniku po svim ćoškovima bašte. Sve boje ovog svijeta, pretvorio je u svoje tamne nijanse. Zbog svog ‘’zaraznog’’ polena, cvijet sporta se morao privremeno pritajiti, a umjesto 5 prstenova uzbuđenja, zajahao je teške bukagije izolacije. Pisanje istorije je nažalost, odloženo na nedoređeno.

Činilo se da je samo jedna sila bila stvarno snažnija od sile sporta, a to je sila života. Sport se tada, u svim svojim dimenzijama, naprosto, morao povući u tom iznenadnom dvoboju.

Motivacija, želja, borba sa vremenima, daljinama i visinama se spakovala u četiri zida i preobrazila se u isključivu borbu čovjeka sa samim sobom. Za najkraći mogući tren, sve protivnike smo spakovali među zidinama svoga uma, pokušavajući da u pepelu kolektivnog bunila pronađemo punu dimenziju svog smisla. Ili da je, makar, držimo čvrsto na nišanu. Dakle, tjelesna bitka je konačno, javno, predala štafetu psihološkoj. Baš na tom mjestu predaje štafete je iznikla jedna ‘’stiplčez’’ prepona, koju će mnogi ljudi preći, a na kojoj će pojedinci, nažalost, pasti.

Dalje, ideja i neugasiva želja da se na najljepši mogući način predstavimo na širokom sportskom nebu je zamijenjena potrebom da budemo koliko-toliko kreativni između prozora svojih domova. Snovi su privremeno utihnuli i bore se da ne postanu uspomene. Sve ono što se vremenom i brižljivo gradilo u sportskom procesu, bilo takmičarskom ili rekreativnom, sada stoji na klimavim temeljima. Zapete strune ili ono što ljudi zovu tempiranom formom, prolaze kroz fazu neželjene deaktivacije i sve što nam je ostalo jeste nepopularni ‘’harm reduction’’ metodološki koncept u kom jedino težimo sačuvati ono što se može sačuvati.

Težnja za unaprjeđenjem zdravlja je stala u opsesivnu brigu za izbjegavanjem bolesti. Hiljade kilometara u polovnim patikama se ukoričilo u kakvu-takvu formu aktivnosti na kućnom pragu. Dnevne sportske rutine koje su postale zdravi način života, a ujedno i način ispoljavanja sebe su postale nijeme. More rekreativaca (koji su vjerovatno i najčistija dimenzija sporta) je ostalo bez šuma svojih talasa jer svaka sportska aktivnost, na mjestima gdje je obično upražnjavaju je ili zakonom zabranjena ili aktivira mehanizam prigovora savjesti.

Jedino što je ostalo nepromijenjeno je osnovni lajt motiv našeg svakodnevnog života. Neodustajanje. Neodustajanje je prkos sili vremena da istrajemo u onome što su naši najsnažniji ciljevi. Neodustajanje je hlorofil cjelokupnog življenja, a samim tim i cvijeta sporta i ono je danas na nenajavljenom kolokvijumu, na kojem se skupljaju bodovi za završni ispit koji će uskoro doći. Da ponovo tragamo za najboljom dimenzijom svog sveukupnog bića.

Iz neodustajanja rastu sve naše snage i nove pobjede. Snage na kojima se će se amortizovati neizvjesno sjutra i postati neko novo i potpuno uobičajeno danas. Prva stranica neodustajanja jeste redefinisanje nezvanog neprijatelja sa sufiksom 19 i bojanje svih njegovih sivih u neke mnogo vedrije nijanse. Oduzimanje istom, titule neprijatelja i dodjeljivanje titule učitelja, koji će nas privremeno izvesti iz zone komfora, zamisliti nas nad samim sobom i podariti neke lekcije koje bi se inače, sudarale same sa sobom u inerciji i kolotečini života.

Prva lekcija kazuje koliko je zapravo običan i svakodnevni život lijep, a koliko velika sreća, suštinski, sija punim sjajem čak i u običnom izostanku nesreće. Ta lekcija kaže i da je sloboda najveći blagoslov koji imamo, a sport kao manifestacija slobode, navika najbliža utopiji. Lekcija poručuje koliko su uzvišeni ciljevi koje iznad sebe postavljamo i koliko su snovi koje jurimo najsmislenija dimenzija našeg življenja. Ta lekcija, konačno, potvrđuje onu tezu da pravi blagoslov leži u našem putovanju, a ne u krajnjoj destinaciji. Iz svega toga crpi se ogromna želja, motivacija i inspiracija da kada ova drama odradi svoj poslednji čin, povratak bude u najmanju ruku, skromno, veličanstven.

Druga lekcija je tišina koju nam je pandemična sadašnjost donijela. Mnoštvo trenutaka u kojima smo ostavljeni sami sebi, sa sobom, sa svojim iskričavim ali i najtamnijim momentima. Ta tišina donosi sa sobom sporu ali upornu silu preispitivanja, pod čijom lupom nevoljno liježu sve naše prošle odluke, odabiri, prioriteti, sa svim njihovim posledicama. Tu se suočavamo sa svojim snagama, sa kojima smo koračali po rubu neočekivanog, ali i sa greškama koje su nas koštale prelaska preko tog ruba nemogućeg.

Konačno, treća lekcija na svom dlanu donosu i svojevrsnu projekciju budućnosti. Ostavlja nam prostor da sami sebi, ambicijama precizno iscrtamo vlastitu budućnost, ugraviramo vlastite ciljeve, kako sportske tako i životne u naš genetski kod. Da li je taj genetski kod uopšte otporan na promjene, ne znamo, ali ako postoji optimalno vrijeme kada valja pokušati, onda je to to danas. Da se razumijemo, uvijek je to vrijeme danas, ali danas to danas ima značajno veću vjerovatnoću da uspije. U tim i takvim planovima se osvrćemo na pitanja zbog čega je sport sastavni dio našeg bića, zbog čega smo uprkos svim preprekama opstali i istrajali, i zbog čega ćemo pokušati da osvojimo sve ono što je za nas bilo do sada nedokučivo i neosvojivo.

Kada pružimo ruku učitelju prividno neprijateljskog nastupa, vjerovatno će nam odgovori biti značajno bliži. Ako ne odgovori, onda svakako izgovori. Jer kad se podvuku sve crte i stave neophodne tačke, sve će ovo biti jedan veliki ispit u kom će pitanje sa najviše bodova biti to koliko smo istinski spremni da odbranimo ono što smatramo da nam pripada. Jednako u sportu kao i u životu izvan njega.

Stoga je sport u ovim, rijetko mudrim danima, samo jedan veliki ispit ljubavi prema njemu. Neki će taj ispit položiti, a za ostatak se nadamo da neće imati priliku za drugi rok.

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Golbal klub Nikšić sa maksimalnim učinkom, kao prvoplasirani u B grupi, izborio je plasman u finale kvalifikacionog turnira u Berlinu i nastup na finalnom turniru Lige šampiona.