Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Upoznajte Nikolinu Todorović – Nježnost poezije i borbenost džudoa

118212365_324050615409619_5640343893241152407_n
Privatna arhiva
  • Autor Marija Vujovic
  • 21.08.2020. u 06:02

Kada bi rekli da je pjesnikinja ne bi pogriješili. Nije greška ni reći da je sjajna džudistkinja, višestuka državna prvakinja, ali ni humana volonterka.

Osamnaestogodišnja Nikšićanka Nikolina Todorović je takođe vrijedna učenica četvrtog razreda Gimnazije “Stojan Cerović”, članica Književnog kluba “Poenta Poetika”, dobitnica brojnih nagrada za poeziju, dopisnica Radija Crne Gore, članica Unije srednjoškolaca, polaznica brojnih radionica i kampova za mlade…

Volontira u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i NVO “Alfa centar”. Ova članica Džudo kluba “Onogošt” ima preko 80 medalja sa različitih takmičenja, državnih i međunarodnih…

Nikolina je nježnost poezije i borbenost džudoa u jednoj osobi, a, kako je kazala za naš portal, u obje sfere je zakoračila sama, gotovo istovremeno, kada je imala osam godina.

“Osvajanje nagrade na poetskom konkursu u petom razredu osnovne škole prethodilo je mom gostovanju na Radiju Crne Gore, kada sam dobila poziv da postanem članica njihovog tima, odnosno dopisnica iz Nikšića za dječiju emisiju “Radoznalica”. Pozivu sam se, naravno, veoma rado odazvala, a uspješna saradnja koja datira od tada, potrajala je sve do danas. Volonterskim klubovima NVO “Alfa centar”, UMHCG i Unije srednjoškolaca Crne Gore pridružila sam se krajem prošle godine”, sjeća se Nikolina.

Oduševljenje već sa prvim stihovima

Poezija je, kaže, privlačila još u najranijem djetinjstvu, kada je uživala u čitanju i tumačenju igara riječi velikih stvaralaca, pretežno dječijih domaćih i stranih pjesnika.

“Prvi stihove oduševili su moju učiteljicu Biljanu Miletić, koja je prepoznala i dalje njegovala moj talenat. Napisala sam ih u drugom razredu osnovne škole. Za sobom imam veliki broj pjesama sa različitom tematikom, nastalih u različitim periodima mog djetinjstva i odrastanja”, priča nam ona.

Za nju je poezija nit izvezena od riječi, koja spaja marginu stvaraočevih misli i osjećanja sa marginom stvarnosti na papiru.

“Slobodu izražavanja kroz beskrajnu igru riječi u kojoj nema pravila niti granica, sa pričama i porukama ušuškanim među redovima, smatram najvećim darom ovog vida umjetnosti. Iako volim i cijenim veliki broj, uzora među pjesnicima nemam. Nastojim da svojoj poeziji, umjesto da stvaram po uzoru na tuđe stihove, dam pečat autentičnosti i prepoznatljivosti”, objašnjava talentovana Nikolina.

Članstvo u Književnom klubu “Poenta Poetika” datira od 2016. godine, kada je uključena  u brojne aktivnosti i programe Kluba, a njena poezija dospjela je i na stranice zbornika “Mozaik”.

“Članstvo u “Poenta Poetici” donijelo mi je zaista mnogo vrijednih stvari, prije svega značajna poznanstva, šansu da razmijenim iskustva i mišljenja sa mladima koji dijele moju strast prema pisanju, priliku da javno govorim i afirmišem svoju poeziju kroz poetske časove i večeri, ali i veliki podstrek i motivaciju da nastavim sa pisanjem. Zaista, ogromna je privilegija, ali i neopisivo zadovoljstvo biti dio priče kroz koju se pisana riječ njeguje i promoviše, uz talentovane mlade ljude, u rodnom gradu Vita Nikolića, Dragana Radulovića, Miladina Šobića i drugih velikana čiji stihovi su sinonim za umjetnički i stvaralački duh našeg grada pod Trebjesom”, nastavlja ova mlada pjesnikinja čiji su stihovi dospjeli u brojne zbornike, portale, književne listove…

Jednako uživa u poeziji i džudou

Pisanje poezije u čijoj je osnovi elegija i bavljenje džudoom kao borilačkim sportom djeluju kao nespojivi. Ipak, uživa i u jednom i u drugom.

“Ispunjavaju me na potpuno drugačije načine i kroz njih iskazujem i gradim različite djelove svoje ličnosti”, pojašnjava.

Na prvi trening džudoa pošla je sa starijim bratom, iz radoznalosti i želje da se oproba sa vršnjacima u tom sportu.

“Ljubav prema ovoj borilačkoj vještini javila se odmah, a nakon prvih takmičenja, novih poznanstava, uz osvajanje prvih medalja, uz putovanja, druženje i lični napredak, iz dana u dan bivala je sve veća i iskrenija”, navodi Nikolina.

Volontiranje u organizacijama joj pruža osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti. Pridružila se s namjerom da, kako kaže, stekne novu vrstu iskustva, proširi mrežu prijatelja i ugradi svoj doprinos kroz aktivnosti ovih organizacija, koje promovišu humanost, jednakost i solidarnost.

“Volontiranje pruža neuporedivo lijepi pozitivan osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti znajući da ste kroz druženje i dobru energiju, svoje slobodno vrijeme iskoristili na pravi način i pružili pomoć onome kome je tada bila neophodna i da je gest tima čiji ste dio popravio nečiji dan, izmamio osmijeh ili makar ucrtao lijepu uspomenu, što definitivno čini najljepši i ključni faktor cijele ove priče”, iskrena je ona.

Za sve navedeno Nikolina je osvojila brojna priznanja i, kako ističe, sva su joj jednako draga.

“Pomenula bih nagrade u tri navrata na konkursu “Radule Željko Damjanović” u Plužinama, i to treće mjesto za osnovce, specijalnu nagradu porodice Damjanović za najelegičniji tekst, a potom i prvo mjesto za srednjoškolce, što je zavrijedilo dvostruko učešće na Pivskim večerima poezije. Zatim, dva prva mjesta na opštinskom konkursu Crvenog krsta, prvu nagradu na konkursu Dječijeg saveza Podgorice, te ulazak u finale pjesničkog nadmetanja u Banja Luci i polufinale online takmičenja Mili dueli”, nabraja ona.

U osnovnoj školi osvojila je prvu nagradu na Olimpijadi znanja iz biologije, a nedavno i nagradu za najbolje napisan rad na preduzetničko-istraživačkom projektu SBC timai UDG-a.

“Kada je riječ o džudou, sedam puta sam osvojila titulu državne prvakinje, petoplasirana sam na prošlogodišnjem prvenstvu Balkana za kadete i imam preko 80 medalja sa različitih državnih i međunarodnih takmičenja i turnira. Svako od pomenutih priznanja nosi sa sobom određenu priču, uspomenu, ali i dio sebe koji sam uložila na putu do njih, tako da ne bih mogla da izdvojim neko kao draže ili značajnije od ostatka”, dodaje.

Pitanje kako postiže da uskladi sve, kaže, svakodnevno joj postavljaju.

“Smatram da je ključ u ljubavi prema onome što radite, želji i motivaciji da stičete nova iskustva, širite svoje vidike, ali i u kvalitetnoj organizaciji i izboru aktivnosti kojima ćete pokloniti određeno vrijeme, pažnju i energiju u toku dana. Kada su to aktivnosti u kojima uživate i kroz koje svjesno napredujete, zaista nije teško uskladiti ih”, priznaje.

Zbirka poezije, nastavak školovanja kao želje

Planova za budućnost ima mnogo.

“Voljela bih da uskoro objavim prvu zbirku poezije i da u budućnosti nastavim da stvaram, alii da ostanem aktivna i na drugim poljima. Za sada imam u planu da, nakon Gimnazije, nastavim školovanje na PMF-u, a ostale aktivnosti uskladim sa studentskim obavezama. Svakako, tu odluku ne uzimam kao sasvim konačnu, jer se stvari oko nas i u nama mijenjaju gotovo svakodnevno”, kaže Nikolina.

U svemu joj veliku olakšicu predstavlja podrška i ljubav porodice i prijatelja.

“Od dragih ljudi, odnosno porodice i prijatelja sa kojima svakodnevno provodim vrijeme, dobijam neizmjerne količine podrške i zaista smatram pukom privilegijom to što sam okružena ljudima koji sa mnom dijele sve te uspjehe, doživljavajući ih kao svoje, ali i one još bitnije, momente neuspjeha u kojima je takva vrsta podrške možda i najbitnija. Dok se tek pri upoznavanju, ljudi obično iznenade i oduševe mojom svestranošću”, zaključuje ona razgovor za naš portal.

 

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.

Možda ste je nekada sreli na biciklu, na skijama, u planini, u pozorištu, kako sadi drveće u Trebjesi, kako šeta korzom, kako kupuje na pijaci, kako pliva Krupcem... Ne postoji mnogo žena kao što je ona, neustrašiva, jaka, puna vatre, urbana i divlja, čuvar doma, čuvar grada, tradicije i slavnog imena Petrovića. Prije 48 godina nastala je pod kamenim Bedemom, rasla i izrasla u ženu neizmjerne snage, čija strast gori jače od strahova. Njeno ime je Ana Petrović Njegoš.