Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Nikšićanka na svom blogu “okuplja” domaće i recepte jela iz raznih krajeva svijeta

ova
Instagram/Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 22.05.2020. u 06:22

Naša sugrađanka Nikolina Popović vrijeme karantina zbog koronavirusa iskoristila je za realizovanje jedne veoma interesantne ideje. Interesujući se dugo za tradicionalna i druge vrste jela, kao i baveći se njihovim receptima, ona je riješila da pokrene svoj blog na Instagramu o ovoj temi.

Kako nam je i sama kazala, na ovu ideju je došla iz jednostavnog razloga – htjela je da se na jednom mjestu nađu recepti karakteristični za mjesta koja je imala priliku da posjeti, kao i recepti iz crnogorske kuhinje i tako olakša svim domaćicama kada ne mogu da se odluče šta će spremati toga dana. Ohrabrenje da krene u ovu zanimljivu priču dobila je od porodice i prijatelja što joj je po sopstvenom priznanju bio pravi vjetar u leđa.

„Oduvijek su me zanimali recepti, tako da sam u ovoj ideji željela da spojim lijepo i korisno. Cilj mi je da pratioci mogu na jednom mjestu da pronađu poslastice, kao i nešto iz bogate tradicionalne kuhinje. Jednostavno, da mogu da pogledaju profil i da odluče šta će spremati tog dana, uz sve to i da pročitaju i neku zanimljivost vezanu za ovu temu, a koju do sada nijesu znali“, ističe u razgovoru za portal Onogošt Nikolina.

Da se odluči na ovaj potez pomogla joj je i ljubav prema pisanju, ali i prema spremanju jela.

„Uvijek sam voljela da pišem, da spremam jela, da fotografišem, ali nikada nijesam imala vremena, a iskreno ni jasan plan kako bi to sve moglo da izgleda. Prvo sam studirala, pa sam se potom i zaposlila i sve to mi je oduzimalo dosta vremena. Prošle godine sam osnovala i svoju porodicu, a tada sam počela i da tragam za adekvatnom stranicom na kojoj bih dobijala ideje za jela. Prije dva mjeseca su mi prijatelji predložili da otvorim blog. Da sama kreiram. Malo sam razmišljala, razgovarala sam sa bliskim ljudima i na moje iznenađenje svi su bili oduševljeni i kazali mi da me vide u tom i ohrabrena tim porukama polako sam započela ovu priču”, navodi Nikolina koja radi kao zdravstveni radnik.

Naša sugrađanka je zadovoljna i reakcijama pratilaca kojih je iz dana u dan sve više, a stižu joj svakodnevno i poruke podrške.

“Veoma sam srećna koliko pozitivnih reakcija stiže. Ljudi svakodnevno šalju poruke i slike jela koja su pripremali. Svi kažu da je drugačije, da je zanimljivo. Imam na blogu dio gdje te slike objavim i sačuvam. Obično ljudi pomisle da blog vodi neko sa mnogo više godina i sa više iskustva u kuhinji. Moja profesorica mi je skoro pisala i kazala da su tekstovi mnogo lijepi. Da ostavljam utisak i da budim želju za spremanjem i njima koji to ne vole da rade. Najviše me raduju poruke u kojima kažu da način pisanja i rada liči na mene i da se osjeća da je sve urađeno sa mnogo truda i emocije”, ističe naša sagovornica.

Pošto je praktično tek na početku ove priče, želi da samo nastavi ovim tempom uz nadu da će upoznati ljude sličnih interesovanja i tako poboljšati svoj rad.

“Voljela bih da nastavim kao do sada. Da se kroz ovakav način komunikacije upoznam sa drugim ljudima sličnih interesovanja. Da možda zajedno ostvarimo neke veće ciljeve o kojima je možda sada rano da govorim”, zaključila je Nina.

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.

Možda ste je nekada sreli na biciklu, na skijama, u planini, u pozorištu, kako sadi drveće u Trebjesi, kako šeta korzom, kako kupuje na pijaci, kako pliva Krupcem... Ne postoji mnogo žena kao što je ona, neustrašiva, jaka, puna vatre, urbana i divlja, čuvar doma, čuvar grada, tradicije i slavnog imena Petrovića. Prije 48 godina nastala je pod kamenim Bedemom, rasla i izrasla u ženu neizmjerne snage, čija strast gori jače od strahova. Njeno ime je Ana Petrović Njegoš.