Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Muzika i slikarstvo – dvije ljubavi mlade Nikšićanke Ivane Dendić

ivana2
gradkulture.me
  • Autor onogost.me
  • 10.09.2020. u 06:13

Ivana ima 18 godina i završila je Srednju muzičku školu "Dara Čokorilo" u Nikšiću, odsjek violina. Osvojila je veliki broj državnih i međunarodnih nagrada. Neke od najznačajnijih su: prva nagrada na Državnom takmičenju iz violine, zatim, prva nagrada sa Međunarodnog takmičenja iz solfeđa i dvoglasnog pjevanja. 

Dvostruka je dobitnica nagrade “Odličan pet” od strane Ministarstva prosvjete. Ivana se može pohvaliti i osvojenim brojnim nagradama iz oblasti orkestarske, horske i kamerne muzike.

Pored muzike, ova mlada umjetnica se bavi i slikarstvom.

Kada si otkrila da gajiš posebnu ljubav prema muzici, toliko da želiš da se baviš njome?

Ogromnu ljubav prema umjetničkoj muzici gajim još odmalena, ali, odluku da se njom profesionalno bavim donijela sam u starijim razredima osnovne škole. Biti muzičar je jedini poziv koji me ispunjava i u kojem se pronalazim u potpunosti.

Šta to posebno u tebi bude zvuci violine što te je navelo da se okreneš baš njoj? Zbog čega baš taj instrument?

Violina je za mene oduvijek predstavljala nešto posebno. Još kao dijete sam imala privilegiju da se dobro upoznam sa ovim instrumentom i da ga doživim na pravi način, pošto je moja majka violinistkinja. Slušajući nju dok svira, uživala sam u toploj boji i emociji, a divila se spretnosti, pa sam i sama poželjela da se okušam u tome.

Kad si krenula u Srednju muzičku školu “Dara Čokorilo” da li si sebi postavila neki cilj, nešto što te je vuklo da budeš bolja?

Pošto sam u srednjoj muzičkoj školi osjećala da sam na pravom mjestu, trudila sam se da pokupim što više znanja iz svih oblasti, jer me sve jednako interesuju, kako bih bila što kompletniji muzičar. Čime god se bavila, nastojala sam da budem najbolja verzija sebe.

Kako gledaš na mnogobrojne nagrade koje su osvojila? Čemu su te one naučile?

Muzička takmičenja jesu korisna jer nas podsticu na dodatni trud i rad. Samim tim i nagrade učenicima svakako znače, jer pokazuju da neko  vrednuje naš talenat i trud. Ipak, važno je da se u takvim trenucima ne razvija rivalstvo, već međusobna podrška, a da ljubav prema muzici ostane najvažnija. Ponosna sam na to što u našoj školi među učenicima vlada sloga i podrška, pa svi bodrimo jedni druge kako bi u tim trenucima dali svoj maksimum.

Osim muzike, odlično ti ide i slikarstvo, što dovodi do toga da tvoja umjetnička strana još više dolazi do izražaja. Možeš li napraviti paralelu između muzike i slikarsta?

Slikarstvom se bavim u slobodno vrijeme, a ono mi pruža potpuno drugi doživljaj o umjetnosti i sopstvenom izražavanju. Sve su umjetnosti jedinstvene, ali i na neki poseban način povezane. S obzirom na to da nikad nisam pohađala likovnu školu, kroz slikarstvo izražavam samo trenutno raspoloženje i emocije. Iako i kroz muziku izražavam svoje emocije, njom se bavim mnogo ozbiljnije i studioznije.

S tim da si završila srednju školu, koji su ti sledeći planovi?

Po završetku srednje škole, upisala sam Muzičku akademiju na instrumentalnom odsijeku za violinu, kako bih nastavila da se usavršavam na svom intrumentu, ali i u ostalim oblastima muzike.

Za kraj, gdje vidiš sebe za desetak godina?

Nemam određenu sliku u glavi, ali svakako vidim sebe kako se bavim muzikom i ostalim.

 

Izvor: gradkulture.me

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.

Možda ste je nekada sreli na biciklu, na skijama, u planini, u pozorištu, kako sadi drveće u Trebjesi, kako šeta korzom, kako kupuje na pijaci, kako pliva Krupcem... Ne postoji mnogo žena kao što je ona, neustrašiva, jaka, puna vatre, urbana i divlja, čuvar doma, čuvar grada, tradicije i slavnog imena Petrovića. Prije 48 godina nastala je pod kamenim Bedemom, rasla i izrasla u ženu neizmjerne snage, čija strast gori jače od strahova. Njeno ime je Ana Petrović Njegoš.