Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Matijin med za zlatne medalje

132501415_389483788984282_2675669147277383358_n
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 23.12.2020. u 07:20

Iako ima 15 godina i tri godine iskustva u pčelarstvu, Matijin med zna samo za medalje. I to zlatne. To je nedavno potvrdio i na dva takmičenja van granica naše zemlje.

Ni to što se nikšićki pčelar, kao najmlađi učesnik na oba sajma, našao među dosta iskusnijim i starijim kolegama, nije ga spriječilo da osvoji tri zlatne medalje za kvalitet meda.

Sa međunarodnog sajma „Medena Tuzla“, u Bosni i Hergovini Matija Vučinić vratio se sa dva zlatna priznanja, a kao najmlađi učesnik nagrađen je i ručnim satom.

Med koji je vrcao na đedovini, u naselju Orlina na obodu Budoša, stigao je i do Tetova u Sjevernoj Makedoniji, gdje je poslati uzorak nagrađen još jednim zlatnim odličjem.

Matija je član Udruženje pčelara Nikšića, a nedavno je postao i počasni član pčelarskog društva “Nektar” iz Tuzle.

„Dosta mi znači što sam učestvovao na međunarodnim takmičenjima. Ovo su moje prve medalje. Dobijene diplome, medalje, sat, kao i to što sam pored učlanjenja u Udruženju pčelara Nikšić postao i počasni član pčelarskog društva “Nektar” iz Tuzle. Sve ovo je za mene nešto veoma dragocjeno i ima posebno obilježje za početak moje pčelarske karijere“, priča za Onogošt mladi pčelar.

Pčelarstvo u porodici Vučinić ima dugu tradiciju, otac i djed pčelare decenijama, a ovaj mali istraživač objašnjava kako je postao njihov kolega, ali i najmlađi pčelar u porodici.

 „Kada sam pronašao prvu pčelu na drvetu otac i djed su mi poklonili po jedno pčelinje društvo. Zainteresovalo me šta sve mogu da napravim sa njim. Sljedeće godine od svojih para što sam dobio za rođendan kupio sam pet pčelinjih društava“, priča on.

Ubrzo je broj pčelinjih društava porastao na 15. Priznaje, kad zapne, tu su stariji članovi porodice da priskoče u pomoć.

 „Dok ja nisam držao pčele sa ocem i djedom sam išao da gledam kako oni rade u pčelinjaku. Mnogo su mi značili njihovi savjeti za početak moga rada u pčelarstvu, jer bez njihove pomoći, savjeta za učenje, teže bih uspio za ove tri godine da se sam bavim pčelarstvom. Dva puta nedeljno posjetim pčeljinjak i ostanem oko sat vremena i po potrebi više. Sada već osnovne stvari u pčeljinjaku radim sam dok za neke veće stvari tražim savjet od oca i djeda kao i preko interneta, jer da bi postao veliki pčelar treba dosta znanja i učenja, a ja sam još mali i  početnik u pčelarstvu“, skromno ističe najmlađi pčelar u porodici.

Mladi pčelar zadovoljan je ovogodišnjim prinosima meda. Da napreduje u poslu dokazuju i količine prinosa.

„Ove godine sam imao oko 100 kilograma meda, što je veliki napredak u odnosu na prošlu godinu, kada sam imao samo sedam kilograma meda“.

Podrška za to što radi dolazi i od drugara.

„U našim godinama baviti se bilo kojim poslom je veliko i vrijedno. Takođe, mi je drago što sam uspio da dokažem mojim drugovima moj rad, moje lično ulaganje kao i ljubav prema pčelarstvu, koji sam im predstavio prošle godine kao moj mali biznis“, kaže Matija.

Ovaj petnaestogodišnjak, ističe, jednako uživa u pčelinjaku i na košarkaškom terenu. Košarkom se bavi od malih nogu, a profesionalno je angažovan u KK Sutjeska.

O daljoj budućnosti mladi pčelar, košarkaš i energetičar ne razmišlja, već, kako kaže, sebe vidi u budućnosti na što boljem mjestu u trenutnim zanimanjima.

Marija Goranović

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

U kući Katurića, sagrađenoj davne 1926.godine za potrebe apoteke, na jedna vrata možete doći do lijeka za tijelo, a druga će vas odvesti u jedan čudesni svijet koji liječi dušu. Kada se ona odškrinu, uski mračni hodnik, oblijepljen fotografijama grada N vuče vas da zagazite po starim škriputavim stepenicama, koje vode u neki stari, a opet novi svijet kuće, čije zidove krasi preko stotinu djela devet umjetnika, kojima je ona postala drugi dom, a koji zajedno sa svojim drugarima čine Samostalnu izviđačku četu i posebni Omladinski kulturni centar ,,TIBOR’’.

Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.