“Sjećaš li se Doli Bel” večeras u Nikšićkom pozorištu

Dramaturgiju potpisuje Vedran Fajković, kostimografiju i scenografiju Adisa Vatreš Selimović, a autorka muzike je Irena Popović.

U predstavi igraju: Emir Hadžihafizbegović, Gordana Boban, Mirsad Tuka, Tatjana Šojić, Davor Golubović, Elma Juković, Muhamed Hadžović, Admir Glamočak, Sabit Sejdinović, Amar Selimović, Saša Krmpotić i Sin Kurt.

„Završavam svoje zemaljske poslove. Nakon tolikih godina, tijelo i mozak razumiju sve. Duši ništa nije jasno. Mislio sam, mlad: biće vremena, naučiću, pa se svemu osmjehivati. Biću mudar, naučiću da šutim, osmjehivaću se, svima i svemu. Biću mudar, naučiću da šetam, kao Ćamil Sijarić. Ne naučih ništa. Sa šezdesetisedam, jedim se kao sa sedamnaest!

Kakva šutnja, kakva, pobogu, šetnja!? Planem, sa šezdesetsedam, nasvašto, kao da mi je dvadesetitri. Ništa ne naučih. A mislio: osmjehivaću se, sa visina. U šetnji, vedar, odmahivat rukom. Niti se osmjehujem, niti ne naučih. A mislio: osmjehivaću se, sa visina. U šetnji, vedar, odmahivat rukom. Niti se osmjehujem, niti rukom odmahujem. Niti šetam, niti šutim. A svoje zemaljske poslove privodim kraju. Trijebim bilježnice, gužvam stare papire, praznim prašnjave fascikle. Kako nacijediti pitak sok iz suhe drenovine zaboravljenih zapisa?

Kazujem kćerki Mirandi, a ona bez kakvog vidljivog i neposrednog razloga, plače i kriomice otire suze: imao sam mnogo sreće o životu. Pazi dobro šta ti govorim! Imao sam mnogo sreće u životu! Ne kažem: imao sam sretan život! To ne. Moj život nije bio sretan, daleko od toga. Bio je sve drugo, prije i više, nego sretan.

Mnogo sam patio, bio i bivao mnogo nesretan. Dugo i često bivao nesretan. Trajno bivao nesretan. Ali kad god, u staračkim noćima nesanice, poput djece što po podu ređaju svoju igračku minijaturnog voza, sa vagonima, lokomotivom, tračnicama, rampama, saobraćajnim čvorištima i križanjima, usputnim postajama i čuvarskim kućicama – kad god, u takvim noćima, na razapetom platnu praznoga plafona, poredam slike, situacije, stanja i zbivanja na kolosjecima svoga životnoga puta jasno vidim i poimam da sam imao mnogo sreće u životu. Znam da zvuči glupo, ali je tačno: imao sam mnogo sreće u svome nesretnom životu!“, zapisao je Abdulah Sidran.

“Ulaznice su u prodaji i mogu se kupiti na biletarnici Nikšićkog pozorišta svakog dana od 10 do 20 časova, po cijeni od 5 eura”, kazali su iz pozorišta.

Navode da je poštovanje važećih mjera u cilju suzbijanja pandemije COVID – 19 obavezno.