Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Bibliotekar preporučuje – “Nepodnošljiva lakoća postojanja”

78558823_439029747026007_1256399455884673024_n
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 08.12.2019. u 06:55

Milan Kundera (Brno, 1929), romansijer, pripovijedač, esejista, dramski pisac. Godine 1975. emigrirao je iz Čehoslovačke. Od tada živi u Parizu.

Na češkom jeziku objavio je romane: Šala (1967), Život je drugdje (1973), Oproštajni valcer (1973), Knjiga smijeha i zaborava (1978), Nepodnošljiva lakoća postojanja (1984) i Besmrtnost (1990); knjigu pripovijedaka Smiješne ljubavi (1968) i dramu Žak i njegov gospodar (1971).

Na francuskom jeziku objavio je romane: Usporavanje (1995), Identitet (1997) i Neznanje (2000); kao i knjige eseja: Umjetnost romana (1986), Iznevjereni testamenti (1993), Zavjesa (2005) i Susret (2009).

Kunderini romani doživjeli su svjetski uspjeh. Kundera je izazovno progovorio o važnim istorijskim i društvenim temama. Zbog takvog njegovog književnog i vanknjiževnog djelovanja, komunističke vlasti u Čehoslovačkoj mu 1978. oduzimaju državljanstvo. U Češku putuje inkognito – doduše, to je tako činio i prije nego što je optužen za izdaju. U znak pomirenja, češki premijer Andrej Babiš mu je nedavno vratio češko državljanstvo. Pisac se o tome do sada nije izjašnjavao.

Kao pisac i intelektualac, angažovao se u širokom pokretu čeških i slovačkih intelektualaca, poznatom pod nazivom Praško proljeće.

Kunderine knjige govore o ljudima, njihovim mislima, osjećanjima i namjerama.

Nepodnošljiva lakoća postojanja (češ. Nesnesitelná lehkost bytí) je roman Milana Kundere objavljen 1984. godine. Ova knjiga je danas najpoznatije Kunderino djelo. Knjiga je bila zabranjena u Kunderinoj domovini Čehoslovačkoj sve do 1989. godine.

Knjiga opisuje Prag 1968. godine, živote intelektualaca i umjetnika u češkom društvu komunističke ere, Praško proljeće i ulazak sovjetskih trupa u zemlju. Dvije glavne teme ovog djela su težina i lakoća. Tomaš i Sabina su u stalnoj potrazi za trenutnim zadovoljstvima, nevezani ni za šta, slobodni u potpunosti. Oni su inkarnacija lakoće. Nasuprot lakoći, težina se vezuje za bića i principe, ona je moralna, a njena inkarnacija su Tereza i Franc.

Kroz Praško proljeće, živote Tereze i Tomaša, Sabininu emigraciju Kundera priča o međuljudskim odnosima. O potrebi za pripadnošću, potrebi za slobodom ali u isto vrijeme i za vezanošću. Jer, Tereza je željela pobjeći iz ralja svog malog mjesta, biti slobodna – ali je za nju sloboda bila potpuna predanost drugoj osobi. Tomaš je želio lakoću života, a shvatio je da iako je život u principu jednostavan, ta jednostavnost svakim korakom postaje teža i zahtijeva odricanja. Sabina je pokušala pobjeći od Praga, ali je duboko u sebi proživljavala Praško proljeće i ostala vezana za Prag, ma koliko željela ostaviti sve to iza sebe, njena neuhvatljivost je postala svojevrstan zatvor.

Kroz Tomaševu i Terezinu priču Kundera nam filozofskim pristupom, jezgrovitim pisanjem, jednostavnim ali ipak poetičnim stilom priča o prolaznosti, ljubavi, moralu, međuljudskim odnosima, te istorijskim prilikama i njihovim uticajima na živote onih koji ih proživljavaju, slobodi ili pak zarobljenosti.

Zapakovan u ljubavnu priču, nije ljubavni roman, ali jeste roman o ljubavi, ljudskim potrebama i sputanostima. Ljudi traže u drugima ono što sami sebi ne mogu priuštiti i to dobijaju, ali to nije ljubav. Ta ljubav nije bezuslovna i nije u svom čistom obliku. To je uslovljena ljubav, koja jednoj osobi daje lakoću, a drugoj težinu.

Odlomak: 

“Njegova avantura s Terezom počela je tačno tamo gde su avanture s drugim ženama završavale. Odigrala se na drugoj strani imperativa koji ga je terao u osvajanje žena. Na Terezi nije želeo ništa otkrivati. Dobio ju je već otkrivenu. Vodio je s njom ljubav pre nego što je stigao uzeti u ruku svoj imaginarni skalpel kojim je otvarao ispruženo telo sveta. Vodio je s njom ljubav pre nego što se stigao upitati kakva će biti kad budu vodili ljubav. Ljubavni slučaj došao je kasnije — dobila je temperaturu i nije mogao da je pošalje kući kao druge žene. Klečao je kraj njene postelje i mislio kako ju je neko poslao niz vodu u košari. Već sam rekao da su metafore opasne. Ljubav počinje metaforom. Drugim rečima, ljubav počinje u trenutku kad žena upiše svoju prvu reč u našu poetičku memoriju.”

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke, koja se nalazi u zgradi Dvorca Kralja Nikole, postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.

Ivan Lješković

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci