Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Bibliotekar preporučuje – “Gospoda Glembajevi”

image1_6
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 12.07.2020. u 05:59

Miroslav Krleža rođen je 7. jula 1893. u Zagrebu. O svojim roditeljima Krleža je ostavio malo podataka, posebno malo o ocu i o rodbini sa očeve strane. To je jedna od najosjetljivijih tačaka Krležine biografije.

Krležin otac se takođe zvao Miroslav i živio je skoro 100 godina. Umro je 1952. u Zagrebu. Krležin otac je bio na dnu društvene ljestvice i vjerovatno je mnogo nade polagao u sina koji se rodio godinu dana nakon njegovog vjenčanja s Ivkom Drožar. Teško je bilo šta reći o tom braku jer je sve prekrila tama vremena, ali nešto je vrlo indikativno: odnosi između oca i sina išli su linijom konstantnog konflikta. Tak konflikt otac – sin su trajna Krležina tema.

Majku je mnogo volio. Imamo, dakle, klasičan kompleks: ljubav prema majci bila je nespojiva s prihvatanjem oca. Majka je umrla kad je Krleži bilo 33 godine, i njenu smrt je doživio veoma bolno. Poslije majčine smrti Krleža je uzeo jedan ormar koji je majci bio veoma drag, i od njega se više neće odvajati. Nižu pučku školu u Zagrebu upisao je 1899. a završio 1903. Kasnije je upisao i završio Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. S jeseni 1908. Krleža je upisao Kadetsku školu u Pečuju, koju će završiti za tri školske godine.

Godina 1913. veoma je bitna u njegovom životu, jer zahvaćen nacional-romantizmom, nakon izbijanja Prvog balkanskog rata, namjeravao je da se priključi srpskoj vojsci. Granica je bila zatvorena zbog rata i nije mu ništa drugo preostalo nego da zaobilaznim putem  stigne u Srbiju. Tako se našao u Parizu, da bi preko Marselja i Soluna stigao u južnu Srbiju .No, tu se našao pred sumnjičavim nepovjerenjem i biva uhapšen kao nepoznati bjegunac, pod sumnjom špijunaže. Spasio ga je jedan čovjek, artiljerijski major u službi glavne komande. Jedini čovjek koji je povjerovao da Krleža ne laže i da nije austrijski špijun. Major ga je pod pratnjom konjičkog žandarma uputio u Beograd. Kasnije je prešao u Zemun. Čim se našao na teritoriji Austro-Ugarske uhapšen je po potjernici koja je bila raspisana za njim. Nakon ispitivanja pušten je i dolazi u Zagreb. Jedino što mu je preostalo je literatura. Bacio se svom strašću na pisanje. “Legendu” je skicirao još u Solunu, a dovršio je odmah po dolasku u Zagreb. Istovremeno piše i “Masketatu” i roman “Trula zemlja”. Govorio je:” Imam osjećaj, kad bih imao vremena i tehničkih mogućnosti, kako bih se sav iscijedio, upravo razlio na tisuće stranica nečega što ne bi bilo tako nemoćno kao “Trula zemlja”, moj roman poslije Beograda, jeseni godine 1913.” U to vrijeme nastaje i prva varijanta “Salome”. Dok se u septembru 1911. nije usudio prići Matoševom stolu da mu preda svitak pjesama, u februaru 1914. nije želio da ide u bolnicu, da vidi Matoša, koji ga je zvao jer je želio da upozna autora “Legende”. Mjesec dana kasnije Matoš je umro.

“U predvečerje pogreba A.G.M. oprostio sam se u mrtvačnici mirogojskoj od čudnog nesimpatičnog pokojnika. Ubrao sam sa odra jedan proljetni cvijetak, a taj mi se negdje izgubio i nestao, godinama kasnije žalio sam za tim ubogim cvijetkom, jer što su godine sve više odmicale lik Matošev dobijao je sve više na dimenzijama.”

Prvih pet mjeseci Prvog svjetskog rata Krleža će provesti u Zagrebu kao civil i gotovo čitavu 1915. Bez namještenja, bez prihoda, grozničavo radeći, nastojao je naći izlaz iz apsurda u kojem se našao. U februaru 1915. na dan Svetog Valentina (14. februar), Zagreb mu se ukazao kao čista provincija iz koje bi trebalo pobjeći: “Živimo u malom gradu. Zvona, način života, mentalitet, horizonti – čista provincija. A oko nas je otvoren prostor, velike rijeke, veliki gradovi, velika mora. Treba se ukrcati i otploviti. Šta rade ovdje ljudi od svojih gospođa? Sve ove dame, banske savjetnice i sve one u rangu obične su kokoši. Njihovi pijetlovi maltretiraju ih kujnom i djecom.V ječne angine koje traju.Kronične angine, zubobolje, kašalj, ospice, palačinke, ručkovi i večere. Muči me nostalgija za onim što je bilo a neće se vratiti. Za vlažnim rosnatim jutrima, za slobodnim lirskim svitanjima,kada između jutra i rose i blistavih zvijezda nije bilo ničeg, nego samo mi zvijezde i rosa. Danas hodaju oko nas ljudi naoružani do zuba i strijeljaju svakoga ko hoće da misli kako to sve baš nije vrhunac mudrosti, kako oni strijeljaju”.

Valja istaći da krajem 1918. Krleža više nije bilo ko – njegov prodor u književnost bio je munjevit. U godinu i po objavio je pet knjiga. Intenzivno radi i piše niz proznih, dramskih i pjesničkih djela.

“GOSPODA GLEMBAJEVI” – DRAMA

Gospoda Glembajevi su svojevrsna srednjoevropska karamazovština, čije prokletstvo dolazi iz prošlosti. To prokletstvo je ni manje ni više do motiv praroditeljskog grijeha, koji je počinio davni predak ove porodice, a u motivu ploda s drveta znanja je blago jednog zlatara koji je opljačkan i ubijen.

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke, koja se nalazi u zgradi Dvorca Kralja Nikole, postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.

Ivan Lješković

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci