Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Nikšić kroz istoriju: Izgradnja nove varoši

glavna
Kolekcija Boška Roganovića
  • Autor onogost.me
  • 24.04.2016. u 12:33

Jedan od onih datuma koji zauzimaju posebno mjesto u istoriji Nikšića je svakako 27. avgust 1877. godine, kada je nakon 47 dana opsade konačno oslobođen od Turaka. 

Slika 1. – Razglednica – Predaja ključeva grada Nikšića

Tog ljetnjeg dana Skender beg koji je bio vojni zapovjednik grada, predao je ključeve grada knjazu Nikoli ispod brda Uzdomir, nakon čega je u pratnji svojih oficira i vojske ušao u oslobođeni grad. Može se samo pretpostaviti koliko je narod bio oduševljen oslobođenjem Nikšića, dok je kralj Nikola to stihovima iskazao u depeši koju je poslao svojoj ženi, knjeginji Mileni, a u kojoj se kaže: “Na bijelu Onogoštu zastava se moja vije, a Plamenac vojvoda pod njim rujno vino pije…”.

Dugotrajna opsada Nikšića nije mogla da prođe bez posljedica po same kuće i druge građevine pa je tako sam grad prilično stradao u bombardovanju i gotovo da nije bilo kuće koja nije bila pogođena granatom. Naročito su stradale kuće ispod utvrđenja dok su gradski bedemi i kule pretrpjeli neznatna oštećenja, prije svega zbog malog kalibra crnogorske artiljerije, tokom većeg dijela opsade. Sa druge strane, vojvoda Gavro Vuković koji je u svojim memoarima do detalja opisao borbe za oslobođenje Nikšića i pored zatečenog stanja u kojem kaže da je grad pretrpio ogromnu štetu, bio je uvjeren da grad i varoš “imaju budućnost i da će se naskoro obnoviti”.

Prvih nekoliko godina nakon oslobođenja u Nikšiću je bilo prilično haotično stanje pa je tako i sama vlada iskazala svoje nezadovoljstvo saznanjem da se varoš Nikšić ruši i da propada, da se sa kuća skidaju drva i cigle. O stanju u Nikšiću tih godina vodila se polemika na relaciji između vlade i uprave nikšićke opštine koja nije mogla da se izbori sa problemima neplanske izgradnje. U nastojanju da tome stane na kraj, knjaz Nikola je početkom 1883. godine odlučio da se pristupi izgradnji nove varoši u Nikšiću, a izradu samog plana buduće varoši povjerio je Josipu Sladeu.

Josip Slade je već u martu 1883. godine došao u Nikšić kako bi snimio postojeće stanje, a već u maju iste godine i uradio prvi regulacioni plan Nikšića, koji je knjaz Nikola prihvatio i sljedećeg mjeseca donio u Nikšić, gdje ga je pokazao budućim graditeljima. Time su stvorene osnove za izgradnju nove varoši. Planom je predviđeno da se u samom jezgru nalazi prostorni, četvorougaoni trg i još četiri manja u ostalim reonima, a koji bi bili povezani širokim, pravim i radijalno usmjerenim ulicama. U ovom planu posebno privlači pažnju manji južni trg (današnji skver) na čijem obodu je ucrtao jednu od budućih građevina – dvorac knjaza Nikole. Sam plan je predviđao rubnu izgradnju objekata, uglavnom prizemnih i jednospratnih zgrada, kanalizacije za odvođenje površinskih voda i podizanje drvoreda i zelenih površina.

Slika 2. – Regulacioni plan Nikšića inženjera Josipa Sladea iz 1883. godine

Nakon što je početkom 1884. godine izvršena podjela placeva na centralnom trgu i u glavnoj ulici, njihovi vlasnici su radili na prikupljanju materijala za izgradnju istih pa je tako kamen nabavljan od porušenih kula i kuća iz Donjeg grada ispod zidina gradske tvrđave, iz kamenoloma u Prijespi, drvena građa iz Župske planine i Duge (prerađivana je u pilani na Vidrovanu), dok su crijep nabavljali iz ciglane koja se nalazila u Glibavcu.

Inače, sam trg i ulice bile su postavljene na dosta neravnom terenu jer su se tu nalazile oranice, bašte, ispresijecane potocima, a negdje uzdignute ruševinama kuća. Kako bi se teren izravnao, materijal se prenosio sa jednog mjesta na drugo, a cijeli prostor je bilo potrebno nabiti kamenom i utući maljem, i na kraju poravnati pijeskom.

Sama vijest o početku gradnje nove varoši u Nikšiću privukla je mnoge zidare i druge majstore iz raznih krajeva i zemalja. U odsustvu stručnih projektanata, nove kuće uglavnom su “projektovali” iskusni zidarski majstori pa su zato nove kuće bile skromne, jednostavne, slične jedna drugoj, nerijetko i po veličini i broju prozora i vrata na fasadi. Početkom naredne 1885. godine šest bataljona narodne vojske i mjesni službenici dovršili su uređenje glavnog trga i ulica. Inače, same radove nadzirao je Šako Petrović koji je na samom početku gradnje donio prvi kamen i stavio ga u kaldrmu trga a isto tako je sa građanima zasadio poznate nikšićke drvorede (pretežno lipe i rjeđe brestovi) dok su same sadnice donešene iz Budoša, Duge i Vojnika.

Slika 3. – Razglednica Nikšića, putovala 1902. godine

Po želji knjaza Nikole, 1. mart 1885. godine određen je za naseljavanje nove varoši i tog dana u Nikšiću je održano slavlje koje je trajalo cijeli dan i imalo svoj program. Proslava je započela crkvenim obredom, da bi zatim bila nastavljena narodnim zborom, defileom vojske i topovskim salvama. Dva mjeseca kasnije, knjaz Nikola je posjetio Nikšić kako bi obišao novu varoš i kako je bio zadovoljan rezultatima graditeljskog poduhvata tom prilikom je najavio izgradnju velike Saborne crkve.

Uporedo sa izgradnjom varoši jedan od problema sa kojim se u to vrijeme susretao ne samo Nikšić nego i cijela Crna Gora je bila loša saobraćajna infrastruktura pa se tako pristupilo izgradnji puteva i mostova.

Slika 4. – Vukov most tridesetih godina XX vijeka

Krajem marta 1888. godine prilikom boravka u Nikšiću, knjaz Nikola je naredio da se obnovi Begov most na rijeci Zeti, kojeg su 1807. godine srušili Crnogorci i Rusi prilikom napada na Onogošt. Kameni most sa pet otvora završen je i pušten u saobraćaj 15. oktobra iste godine. Po knjaževoj želji, mostu je dato ime po Vuku Mićunoviću – Vukov most.

Izgradnja kolskog puta od Podgorice do Danilovgrada, dugog 18 kilometara, završena je u relativno kratkom vremenu, od 1885. godine do 1886. godine, dok je gradnja duže dionice, 32 kilometra od Danilovgrada do Nikšića, potrajala skoro šest godina. Put, započet 1886. godine, izbio je na Prijespu tek u proljeće 1892. godine. Završetkom ovog puta, nametnula se potreba izgradnje mosta na Zeti, koji je projektovao Josip Slade i čija je gradnja počela polaganjem kamena temeljca od strane vojvode Boža Petrovića 23. maja 1894. godine.

Slika 5. – Carev most

Za izgradnju ovog mosta angažovana je grupa zidara i kamenorezaca iz Boke i drugih krajeva, a u radovima su učestvovali i pripadnici vojnih bataljona koji su tu odrađivali obavezni kuluk, a nadnice su uglavnom isplaćivane žitom koje je Crna Gora kao pomoć dobijala od Rusije. Most sa 18 otvora, dug 269 metara izgrađen je za nepunih šest mjeseci.

Preko udoline koja je razdvajala most od nastavka puta prema gradu, podignut je i nasip u dužini od 600 metara, u koji su ugrađena dva pomoćna otvora. Most je 20. oktobra, iste godine otvorio za saobraćaj knjaz Nikola a na kraju svoga govora naložio je da novi most dobije ime – Carev most, u znak zahvalnosti prema ruskom caru Aleksandru III.

Nastaviće se…

 

Autor: Boško Roganović

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Na kraju prošle godine poreska dugovanja crnogorskih opština, njihovih javnih ustanova i privrednih društava iznosila su 81,3 miliona, dok za kredite opštine duguju još 107 miliona eura, saopštio je ministar finansija Novica Vuković.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja saopštilo je da vjernici rimokatoličke vjeroispovjesti imaju pravo na plaćeno odsustvo, radi svetkovanja vjerskog praznika za Veliki petak i Uskrs i to: petak 29. mart, nedjelja 31. mart i ponedjeljak 1. april.