Japan kao inspiracija: Nikšićanka kreirala torbe „Kokoro“

Rođena Nikšićanka još od srednje škole crta svjetlucave kolažne minijature – haiku slike. Fakultet za Japansku kulturu i jezik završava 2009. godine u Beogradu, a već naredne sa svojom kćerkom Petrom šeta po Kjotu i Tokiju. Učestvovala je u različitim umjetničkim projektima i izložbama, od lokalih do bijenala u Veneciji 2016.godine. Radi u arhitektonskom studiju Foka i Bumbar, u okviru kog pokreće projekat “Kokoro”.

Danas je ponosna majka dvoje djece, ali i maštovita umjetnica koji izrađuje torbe za ljubitelje modnog minimalizma. Njenom kolekcijom preovladavaju umirujući zemljani tonovi, uz neobične gemoetrijske oblike koji predstavljaju savršenu minimalističku alternativu standardnoj ponudi. Kako nam objašnjava, u pitanju je primjenjeni dizajn premeta koji se nalaze na granici između umjetnosti i primjenjene umjetnosti.

“Projekat-brend “Kokoro”, ovako da kažem, zvanično je posvećen otkrivanju tačke dodira minimalnog i intimnog u životu, pa samim tim i u dizajnu svakodnevnih predmeta. U pitanju su torbe koje se izrađuju od kože. Izrađuje ih majstor – šnajder za kožu, sa kojim se dogovaram i koji dobija crteže. On je  jedan od najboljih za taj posao u bivšoj Jugoslaviji”, kaže Anja.

Objašnjava da je sama ideja odavno u njenim mislima i seže iz perioda fakultetskih dana, kada je željela da krene sa nečim što je najviše fascinira u japanskoj kulturi, a to je njihov životni minimalizam.

“Kokoro, što na japanskom znači srce, kao brend zamišljen je kao neka neobična spona udaljenih, a ipak nekako bliskih života, odnosno životnih vrijednosti. Prosto podsjećanja reinterpretacije i primjene tih vrijednosti na razne pojave. Čini mi se, nigdje nije taj duh svedenog, minimalnog, tako harmonizovan sa životom kao u japanskoj kulturi. Vjekovima ta kultura oblikuje, strpljivo brusi taj dijamat, ovu neku vezu poetskog i jednostavnog, svedenog. Samo se sjetite njihove ishrane, oblačenja, arhitekture, zen vrtova, origamijia, kosmičke postavke cvijeća (ikebane), ceremonija posluživanja čaja “, priča Anja, dodajući da japanska kultura obične životne stvari, čak i banalne svakodnevnice vjekovima pokušava pretvoriti u važne ceremonije. 

To je nekako uzbudljivo, smatra naša sagovornica, ističući da još od studija pokušava razumjeti taj proces “istrajnog brušenja dijamanata” kulture, koja je tako naizgled obična, a božanstvena i kosmična.

“Sa druge strane crnogorska kultura i tradicionalni život ima neobičnih sličnosti posebno sa pojmom etiko ratničke kulture, i dalje živog, ili jedva živog, patrijarhalnog ustrojstva. Priroda, takođe, ima sličnosti. Askeza zemlje nas povezuje, Japan usko parče zemlje (takođe zemlja sa malo ravnice) u okeanu, crnogorski kamen na Mediteranu. Japanska tradicionalna kultura je posebna, to je svjetski fenomen, svjetski biser. Civilizacijski, tehnološki, su naravno mnogo razvijeniji, da ne kažem daleko ispred nas, kao što su ispred većine zemalje. No, to mi nije nekako važno, za ovo čime se bavim”, smatra ona.

Na pitanje šta bi, ukoliko bi mogla, “uvela” iz Japana, Anja odgovara da pitanje nije lako, ali izdvaja sveprisutnu pristojnost Japanaca. Na sam izgled njenog finalnog proizvoda svakako je uticao boravak u “Zemlji izlazećeg sunca”, ali, kako ona kaže, i imaginacija i zamišljanje boravka.

“Ja sam nekako poznavala nešto od Japana, da ne kažem duboko osjećala, i prije odlaska tamo. Za torbe recimo, inspiraciju sam nalazila u kratkim zen pjesmama. Haiku poezija. Haiku su ustvari slike, tako kratke pisane forme, ustvari tako minimalne, a sa beskrajnim tumačenjem i zamišljanjem. Uz svaku torbu ide po jedna slika, po jedna haiku pjesma. Neki ljudi koji su vidjeli torbe u Porto Montenegru, sad u junu mjesecu su bile prvi put izložene, rekli su mi da su mogli osjetiti tu vezu. To je bilo najbolje”, priča ona.

Anja priznaje da još uvijek nema tržišnu strategiju, ali i da njeni unikatni predmeti nijesu planirani samo za naše tržište. Ona, kako dodaje, svoje prefinjene torbe trenutno vidi i u nekom crnogorskom koncept storu, gdje izlaže više dizajnera.

Proteklog mjeseca održala je “Kokoro sesiju” u Porto Montenegru,  a tokom ovog dvočasovnog art performansa posjetioci su imali priliku da se upoznaju sa tradicijom i kulturom Japana. Konceptualno je osmišljena kao prikaz dizajna japanskih torbi “Kokoro” i tradicionalne ceremonije pravljenja i služenja čaja, upoznavanja sa zen porukama uz obavezno služenje macha kolačića. Tom prilikom, posjetioci su uživali i u projekciji najljepših japanskih animiranih filmova i izvoda iz liste kultnih naslova japanske kinoteke.