Autor: Marija Vujovic
Foto: Privatna arhiva
07:44
15.1.2021.

BIRAJMO NIKŠIĆKO: Lusteri Lidije Lalatović ukras su mnogih domova

Nikšićanki Lidiji Lalatović bljesak kreativnosti ''desio'' se još tokom srednjoškolskih dana. Tada je naučila prve ručne radove - šivenje i pletenje. Sestrama i sebi šila je neobične haljinice i suknjice, koje su bile i te kako primijećene.


No, odlaskom na fakultet, kako kaže, uspavala se kreativnost.

"Mnogo kasnije, zbog nemogućnosti zaposlenja u struci, pojavio se višak vremena. I, po onoj "da se ne biste utopili u očaju, utopite se u radu", ponovo sam od svoje ujne naučila drugu vrstu pletenja - pletenje od papira. Tako su nastale moje prve korpice", sjeća se Lidija, diplomirana pedagoškinja po struci.

Kako kaže, bila je preponosna na prvu izrađenu korpicu, a ređale su se sve ljepše i kvalitetnije.

"Rađene su s ljubavlju, poklanjane s ljubavlju... Ovladala sam i dekupaž tehnikom da bi korpice bile što ljepše. Tako su moji radovi dobili mnoštvo šarenila i boja, procvjetali, a mogućnosti rada se proširile", objašnjava talentovana Nikšićanka.

Izrada korpica, kako ističe, zahtijeva puno vremena, ali u tome ima pomagače - sina i kćerku.

"Prvo treba od novinske hartije napraviti štapiće, ofarbati ih, oplesti korpu, potom ukrasiti salvetama i na kraju lakirati. Izradila sam na hiljade korpica i prešla na rad sa špagom. Uvijek su mi se dopadali predmeti od špaga, valjda zbog prirodnosti kojom odišu", dodaje Lidija.

Tako su, kaže, iz njene radionice tj. trpezarije nastajali lusteri, slavske flaše, vaskršnje korpice, gnijezda, ukrasi sa kombinacijom špaga i zrna kafe.

"Posebno sam ponosna na činjenicu da moji lusteri krase domove dragih ljudi. Izrada lustera mi je i olakšala izbor poklona za drugare mog sina. Trebalo je samo da kažu za koji tim navijaju i poklon je spreman. Lustera je izrađeno na stotine. Manji, veći, ogromni, u boji i obliku koji izaberu", priča nam ona.

Perfekcionista je i ne prekida sa radom dok u potpunosti ne bude zadovoljna.

"Isto tako, kupci ne kriju zadovoljstvo i oduševljenje. Unikatno je sve. I da se najviše trudim da napravim dvije iste stvari, negdje ću namjerno ili nenamjerno omanuti. Takvi su ručni radovi", kaže Lidija dodajući da su Nova godina, Božić, Dan zaljubljenih, Osmi mart i Vaskrs praznici kada je potražnja za njenim radovima velika.

Dešava se, kaže, da u danima povećanih porudžbi ne spava kako bi stigla završiti naručeno.

"Božićne i Vaskršnje dekoracije su nesto što najviše volim da radim. Ljubav koju utkam, nadam se da se prenese u dom u koji stigne", iskrena je ona.

Najviše, kaže, voli da izlaže na sajmovima, jer je sve što napravi mnogo ljepše uživo.

"Fotografisanje mi nije jača strana, pa se ne vidi dobro ni veličina, ni boje. Sada smo zbog pandemije prinuđeni da se okrećemo onlajn prodaji. Društvene mreže Facebook i Instagram pružaju velike mogućnosti da proizvodi kreativaca stignu do velikog broja potencijalnih kupaca", pojašnjava.

Rečenica koju najčešće čuje je "blago tebi, kako imaš živaca za ovakav rad".

"Bavljenje ručnim radovima umiruje, oplemenjuje, najbolja je radna terapija, može se reći i vid meditacije. Stvoriti od ničega nešto, ožvjeti i dati dušu starim novinama, flaši, tegli, koji bi inače završili na smeću, za mene je čarolija. Ja u tome istinski uživam", zaključuje Lidija.

Ostale vijesti iz kategorije