SeaRock festival kompletirao line-up

Ulaz će, kao i svih prethodnih 6 godina biti slobodan. Tokom dvije festivalske večeri nastupiće šest izvođača, a ovogodišnji zlatni sponzor festivala je Nikšićko Pivo. 

Dizajnersko rješenje vizuelnog identiteta kreirao je, kao i do sada  Boris Moškov// AKA Roshula Studio.

Festival će otvoriti Bellerophontes (MNE) nastupom u 20h. Binu će naslijediti  Don Antonio (ITA) u 21.15h, a za kraj večeri, od 23.00h sviraće Alejandro Escovedo (USA).

Idući dan počeće Wooden Ambulance (SRB), od 20h. Za njima, u 21h, nastupitiće Mark Olson & Ingunn Ringvold (USA). Festival zatvara My Buddy Moose (CRO), čija će svirka početi u 23h.

Bellerophontes

Strahinja Bellerophontes Kovačević rodjen je 1990. godine na Cetinju. Svoju muzičku karijeru zapocinje 11 godina kasnije, kada upisuje osnovnu muzičku školu u Kotoru, odsijek truba. Klavirom počinje da se bavi u srednjoj školi. Trenutno privodi kraju studije trube na Muzičkoj akademiji na Cetinju. Dobitnik je mnogih nagrada na domaćim i međunarodnim muzičkim takmičenjima.

Paralelno sa studijama, nastavio je da usavršava klavir i synth kroz saradnju sa bendovima i pisanje autorskih kompozicija. Njegov muzicki izraz je fuzija impresionizma, romantizma ali i ostvarenja modernog doba, zbog čega njegova muzika ima posebnu emociju.

Njegova najznacajnija ostvarenja su: autorski klavirski opus “Maraz”, album “Mit o Blužđu” (u saradnji sa crnogorskim jazz gitaristom Filipom Gavranovićem), album “Open Silence” (sa crnogorskim progressive rock bendom Solid Ground ciji je i član).

U planu je snimanje novog materijala benda Solid Ground, kao i rad na EP izdanju podgorickog benda “The Lazarus Sign”.

Bellerophontes je sa bendom Solid Ground nastupio na SeaRock festivalu 2014. godine, dok će ove godine predstaviti samostalni projekat.

Don Antonio

Don Antonio je naziv solo projekta kojeg potpisuje italijanski muzičar, kompozitor i aranžer Antonio Gramentieri, vođa benda Sacri Cuori i saradnik mnogih američkih muzičara (Hugo Race, Dan Stuart, Alejandro Escovedo….). Album predstavlja zvučni zapis putovanja po Italiji i Mediteranu, zagledan u more, sa kopnom iza sebe, priča istinu na svom putovanju po jugu.

Muzika Don Antonia oslikava mediteran bez namigivanja i uljepšavanja, onakav kakav jeste: sladak, gorak, romantičan i nemilosrdan, blizu i daleko. Identitet mediterana koji još uvjiek negdje postoji, između istoka i zapada, uvijek negdje između prošlosti i budućnosti. On je zvuk današnje Italije bez ikakvih okvira i granica. Granice svakako ne postoje, trebali bi da ih širimo, kao i svijest, a ovaj album širi svijest mediterana koja je po svojoj prorodi paradoksalna, mistična i izmješana u svom mogućim kombinacijama.

Muzički, čućete blues, romantične melodije sa mirisom juga, filmske krajolike, oštar miris Jadrana, cvijeće, žene, brodove u luci, i povrh svega ovo j eputovanje kroz ljubav i bol, odlaske i nove pronalaske. Vječni ples sa ribarnica Catanie.

Ko osjeća duh mediterana neće mu biti problem da doživi ovaj album kao muzičku sliku, soundtrack sa putovanja, ili neke lične maštarije. Calexico i Howe Gelb decenijama stvaraju zvuk kosmičke Arizone u susretu sa Mexicom. Na duhovno blizak način, Antonio Gramentieri oslikava taj kosmički mediteran u kome se brišu granice prošlosti i sadašnjosti, država, kulutura i religija, i sve su objedinjene u zajednilčkom mirisu i boji. Mi sa mediterana posebno znamo što osjećamo kada zatvorenih očiju gledamo u more, i satima dišemo i mirišemo.

Alejandro Escovedo

Alejandro Escovedo, električni trubadur iz Teksasa na čijim koncertima gostuju ljudi kao Bruce Springsteen ili Peter Buck (R.E.M.) personifikacija je muzičara koji slavi rock’n’roll i autora koji uvijek ima nešto važno da kaže. Posljednji album, objavljen nakon uspješnog Big Station (2012) realizovan je u saradnji sa dva producenta: prvi je pomenuti Peter Buck, a drugi Scott McCaughey (The Minus 5) koji su učestvovali u autorskom radu sa Escovedom i zajedno kreirali zvuk i atmosferu koja slavi rock’n’roll, meditira o smrtnosti i iscijeljućoj moći ljubavi. Pored autorskog i producentskog tima, na albumu su svirali sjajni muzičari: gitarista Kurt Bloch (The Fastbacks), bubnjar John Moen (The Decemberists), prateći vokali Corin Tucker (Sleater-Kinney) i Kelly Hogan (Neko Case) kao i saksofonista Steve Berlin (Los Lobos).

Alejandro Escovedo započeo je karijeru kroz The Nuns, proslavljene punk inovatore iz San Francisca, nastavio sa alt-country pionirima iz Austina, Rank & File i teksaškim rockenrollerima True Believers. Od 1992 započinje solo karijeru i dobitnik je mnogih muzičkih nagrada i priznanja: 1998 časopis No Depression proglašava ga za autora decenije, a od Americana Music Association’s dobija životno prizanje za izvođača 2006.

“Uvijek radite ono u čemu ste dobri, i ljudima će biti stalo. Uvijek sam vjerovao, još kao dijete, ako zaista vrijedno radiš, pronaći ćeš zadovoljstvo. Mislim da sam to naučio od braće i oca. Sve što sam želio da budem je aktivan muzičar. Radi vrijedno i naporno, vjeruj u to što radiš, i sigurno će to neko primjetiti”, kategorično izjavljuje Alejandro Escovedo.

Ko-producent aktuelnog albuma “Burn Something Beautiful”, proslavljeni Peter Buck (R.E.M.) izjavljuje: “Obožavalac sam Alejandrove muzike više od 30 godina, i raditi sa njim bilo je dobro, baš kao što sam i očekivao. Mislim da smo nas dvojica, i Scott McCaughey radeći zajedno proširili vokabular kao autori i muzičari, i stvorili nešto posebno i drugačije od svega što smo postigli u prošlosti.”

“Osjećam posebnu dobrotu sa Alejandrom, od kada smo se sreli, 1986.”, nastavlja ko-producent Scott McCaughey. Poklapamo se oko zajedničke ljubavi prema čitavom rock’n’roll cirkusu. Rad na ovom albumu mi je puno značio, i mislim da će ljudi to osjetiti, kada ga čuju”.

Wooden Ambulance

Wooden Ambulance je subotički mnogočlani orkestar, koji je objavio četri studijska albuma, “Intersection”(2012), “River Sand”(2013), “Rough Charms” (2014), kolaboracioni album sa Robertom Tillyjem “Northern Sadness” (2015), kao i album remiksa “North From Your Heart: Wooden Ambulance Remixed” (2015), ali i svirao preko 100 koncerata po celom regionu – svi koji su ih videli više puta znaju da njihovi koncerti nikada nisu isti. Pored “standardnih” koncerata i tradicionalnih biciklističkih turneja po regionu i turneje po Holandiji, WA su učestvovali i na kompilacijama “Bistro na rubu šume”, “Pesme ispod pokrivača”, “Samo budi jednostavan”, ” English as a second language”…

Do sada su delili binu sa izvođačima poput: Ryland Walker (USA), Rykarda Parasol (USA), Picastro (CAN), David Dondero (USA), Oldseed (CAN), Ryland Bouchard (USA), Jenn Kelly (USA), Flamenco Tief (UK), Birdt, Port of Call, Shireen (NL), Sarsaparilla (USA/De), Rosa Parks, Medaia Fiai (HU), Veliki Prezir, Bambi Molesters, Orthodox Celts, Jarboli, Rebel Star, Stray Dogg, On Tour, Ana Ćurčin, The Mothership Orchestra, Kristali, Virvel, Nina Romić, Went, Straight Mickey & the Boys, Ilija Ludvig, Felon, Elephant & the Moon i mnogim drugima.

Mark Olson & Ingunn Ringvold

Mark Olson je američki kantautor porijeklom iz Minneapolisa koji je osnivač legendarne alternative country grupe Jayhawks, sa kojima nastupa od 1985 do 1995. Bend objavljuje četiri albuma koji ih svrstavaju u prvu ligu tada nadolazeće alt country scene, zajedno sa Uncle Tupelo, Gear Daddies i Honeydogs. Olson ipak napušta Jayhawks 1995 da bi svirao sa svojom tadašnjom suprugom Victoriom Williams, najperspektivnijom američkom kantautorkom 90tih, kojoj je na žalost, dijagnozirana multupla skleroza, sa kojojm se bori i dan danas. Muzičku saradnju sa Victoriom Williams ostvaruje kroz projekat „Original Harmony Ridge Creekdippers“, koji do 2006 objavljuje sedam albuma.

Nakon ovog perioda, Mark Olson kreće u solo karijeru koja traje do danas (pored kratkog povratka u Jayhawksi još jednog albuma „Mockingbird Time“ iz 2011), i u okviru koje proširuje svoj muzički izraz obogaćen emocionalnijim priostupom i nekonvencionalnim metodama. Posljednji album „Good-by Lizelle“ snima putujući južnom Afrikom i Jermenijom sa današnjom suprugom Ingunn Ringvold, sa kojom bilježi snimke na licu mjesta koristeći inspiraciju trenutka. Harmonija njihovih glasova, u kombinaciji sa neobičnim instrumentima (dulcimer i djembe), zvuči zavodljivo i nadahnuto.

Rezultati su ocjenjeni izuzetno visoko od strane svijetske muzičke kritike, navodeći Olsonov posljednji album najinspirativniji još od sredine 90tih i zlatnog perioda sa Jayhawks. Čuvena novinarka Sylvie Simmons, za posljednji album piše:

Mark Olson nije zvučao ovako snoliko i srećno godinama, još od albuma iz kasnih 90tih koje je snimao sa tadašnjom suprugom Victoriom Williams. Posebno ne na solo albumima. Ovo je njegov najbolji album novijeg perioda, a sa omota ga vidimo sa novom ljubavi Ingunn Ringvold, norveškom muzičarkom, koja je gostovala i na prethodnom albumu. Ona je dio cjelopkunog procesa, kao nekad Victoria, njihovi glasovi se slažu, baš kao i obilje instrumenata koje zajedno koriste ( harmonium, qanun, bas, djembe, dilcimer…). Snimljen na portabl opremi širom zemaljske kugle, zvuk se proteže od engleskog psych-popa u bitlsovskoj „Poison Oleander“, dok će vas „Runnning Cicles“ podsjetiti na „Increadible String Band“, a uvodne „Lizelle Djan“ na slatki i usporeni Jayhawks iz perioda „All These Games“.

My Buddy Moose

My Buddy Moose četveročlani je bend iz Rijeke koji je okupljen u septembru 2004. godine. Muzika koju stvaraju oslanja se na široku lepezu stilova, od rock’n’rolla i punka do soula i countryja.

Tražeći svoj izraz unutar široko omeđenog područja koje Gram Parsons naziva kosmičkom američkom muzikom, bend inspiraciju crpi iz folk emotivnosti spomenutog Parsonsa, Stevea Earlea ili Townesa Van Zandta koliko i iz garažne energije The Sonicsa ili The Stoogesa. Snimivši svoj drugi demo materijal krajem 2004. godine, My Buddy Moose počinju aktivniju koncertnu promociju.

Žestokim koncertnim nastupima skreću pažnju publike, dijeleći binu i sa svjetski poznatim imenima poput Stevea Wynna, The Saintsa i The Strangea.

Sredinom 2005. demo snimke došle su i do gitarista bendova The Bambi Molesters i The Strange Dalibora Pavičića koji velikodušno nudi pomoć u snimanju albuma. S Pavičićem kao producentom bend krajem iste godine treći put ulazi u studio, ovog puta snimajući cjeloviti album ispunjen isključivo autorskim pjesmama.

Album odlično prihvaćaju i kritika i publika, te bend nastavlja s koncertnim aktivnostima, od kojih se posebno ističe nastup na prvom Inmusic festivalu, uz bok imenima kao što su Franz Ferdinand i Morissey, a portal Muzuka.nr proglašava ga za rock album godine.

Tokom 2010. godine na tržištu se pojavljuje drugi album “Wonderful Feeling Of Emptiness” koji izaziva jednoglasno oduševljenje glazbenih kritičara.

Da su My Buddy Moose biser americane prepoznao je i sam kralj žanra, legenda, uvrnuti kantautor iz Tucsona (Arizona) i lider kultne alter country rock grupe Giant Sand – Howe Gelb, koji se u na novom albumu MBM pojavljuje u ulozi gosta kao gitarista.

Ali, Howe Gelb nije jedina faca koja je odigrala ulogu gosta na ovom dugoočekivanom albumu!  Svoj veliki doprinos albumu ‘Wonderful Feeling of Emptiness’ dao je i Chris Eckman, frontmen kultne grupe The Walkabouts, koji je na 5 pjesama odsvirao orgulje.

Nakon izlaska drugog albuma, grupa nastavlja s koncertnim nastupima u brojnim gradovima u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji šireći sa svakim nastupom krug svojih obožavatelja.

Na proljeće 2012. godine bend kreće s radom na trećom albumu nazvanom “Shine! Shine! Shine!”. Album je snimljen pod producentskom palicom legendarnog Chrisa Eckmana i objavljen početkom 2013. godine.

Uz to, 2012. godine My Buddy Moose sudjeluje na albumu Projekt R.E.M.: Pure Energy Music uz brojne slovenske i hrvatske glazbenike. Za potrebe tog projekta s Chrisom Eckmanom snimili su pjesmu Driver 8 grupe R.E.M. Nedugo nakon toga bend snima i obradu pjesme “People In This Place On Every Side” legendarne američkek grupe The Jayhawks i to za potreba filma ”You Shouldn’t Hide Your Colors” (The Jayhawks Fan Tribute Project).