Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Sva finala na prethodnih 20 Mundijala

page
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 11.07.2018. u 06:25

Prvi finalista Svjetskog prvenstva u Rusiji već je poznat, dok ćemo drugog saznati večeras nakon duela Hrvatske i Engleske. Pobjednik ovog meča protiv Francuske će se boriti 15. jula na stadionu Lužnjiki u Moskvi za titulu prvaka svijeta.

Mi ćemo se danas podsjetiti svih dosadašnjih finala na prethodnih 20 Mundijala, u kojima su najviše uspjeha imali Brazilci.

1930. Urugvaj – Argentina 4:2

Čast da odigraju finale na prvom Svjetskom prvenstvu koje je održano u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja, imale su selekcija domaćina i Argentina. Pred 93.000 gledalaca favorizovani Urugvaj je u meču odigranom 30. juna slavio rezultatom 4:2 i tako osvojio prvu od dvije titule prvaka svijeta, koliko ih ima do danas.

Prvi gol na utakmici postigao je Dorado u 12. minutu i tako doveo domaćina do prednosti. Osam minuta kasnije poravnao je Peuselje, da bi u 37. minutu Stabile doveo Argentinu do vođstva i ujedno postavio konačan rezultat prvog poluvremena. U drugom poluvremenu uslijedila je totalna dominacija i preokret prvog šampiona svijeta, a golove su postizali Čea u 57., Irjarte u 68. i Kastro u 89. minutu.

1934. Italija – Čehoslovačka 2:1

Ponovo je u finalu slavio domaćin Mundijala, a ovoga puta je to bila Italija. Ona je u finalu savladala veoma dobar tim Čehoslovačke, koja je prva i stigla do prednosti u tom meču.

Finale je odigrano u Rimu 10. juna a mreže su mirovale do 70. minuta kada je za Čehoslovake pogodio Puč. Deset minuta nakon toga izjednačenje domaćinu donio je Orsi, nakon čega se otišlo u produžetke. Konačnih 2:1 postavio je u 95. minutu Skjavio i tako donio prvu titulu svojoj zemlji.

1938. Italija – Mađarska 4:2

Italijani su i na narednom Mundijalu u Francuskoj 1938. ponovo stigli do finala, ali i do nove titule. Nakon što su u odlučujućem susretu savladali Mađarsku rezultatom 4:2 uspjeli su i na trećem skupu najboljih reprezentacija svijeta da se domognu pehara.

U finalu koje je odigrano u Parizu 19. juna golove za Mađarsku su postizali Pal Titkoš u 8. i Đerđ Šaroši u 70. minutu, dok su za Italiju strijelci bili Đino Kolausi u 6. i 35. minutu, Silvio Piola u 62. i Hose Peracio u 80. minutu.

1950. Urugvaj – Brazil 2:1

Nakon 12 godina pauze zbog Drugog svjetskog rata, četvrti Mundijal po redu održan je u Brazilu gdje se očekivalo da trijumfuje selekcija domaćina. “Karioke“ su uspjele doći do finala, ali ih je u odlučujućoj utakmici iznenadio Urugvaj.

Veliko finale je odigrano 16. jula na čuvenoj Marakani, pred skoro 200.000 gledalaca koji su očekivali trijumf svoje selekcije. Nakon 0:0 u prvom dijelu igre, već na početku drugog poluvremena je Friaca doveo do toga da bukvalno “proključa“ najveći stadion na svijetu. Šiafino je istu tu publiku na Marakani umirio golom u 66. minutu, da bi Giđa golom u 79. minutu sve njihove snove pretvorio u košmar.

1954. Zapadna Njemačka – Mađarska 3:2

Do prve svoje titule prvaka svijeta u Švajcarskoj došla je Zapadna Njemačka, koja je u finalu savladala već viđenog prvaka, takozvani tim “Lake konjice“ sa 3:2.

Meč koji je nazvan i “Bitka za Bern“ odigran je 4. jula na stadionu Vankdorf, pred oko 60.000 gledalaca. Mađarska je krenula veoma silovito i već nakon osam minuta igre vodila je sa 2:0, a strijelci su bili Puškaš i Cibor. Tu su međutim i stali. Morlok je na 2:1 smanjio već u 10., a golom Helmuta Rana u 18. minutu Njemci stižu i do poravnanja. Isti igrač postavio je konačan rezultat u 84. minutu.

1958. Brazil – Švedska 5:2

Na evropskom tlu se po četvrti put igrao Mundijal, a domaćin je bila Švedska koja je uspjela da se plasira i u finale. 29. juna u Solni domaćin je igrao sa Brazilom, kada su slavile “Karioke“ rezultatom 5:2 i na taj način započele dominaciju reprezentativnim fudbalom u svijetu.

Nils Lindholm je već u 4. minutu donio prednost Šveđanima, da bi potom Vava sa dva gola, u 9. i 32. minutu donio potpuni preokret. Zagalo je bio strijelac za Brazil u 68. minutu, a dva puta pogađao je i Pele, u 55. i 90. minutu, dok je drugi gol za Švedsku postigao Agne Simonson deset minuta prije kraja meča.

1962. Brazil – Čehoslovačka 2:1

Na Svjetskom prvenstvu u Čileu ponovo je glavnu riječ vodio Brazil. U finalu je savladana Čehoslovačka, a finale je odigrano 17. juna u Santjagu.

U utakmici koja je odigrana pred oko 68.000 gledalaca Čehoslovaci su prvi postigli gol, a strijelac je bio Masopust u 15. minutu. Samo dva minuta je trajala prednost evropske ekipe, nakon što je u 17. minutu bio precizan Silveira. Miranda Zito i Vava su golovima u drugom dijelu utakmice donijeli Brazilu pobjedu i drugu titulu prvaka svijeta.

1966. Engleska – Zapadna Njemačka 4:2

Engleska je iskoristila domaćinstvo da se domogne svoje jedine titule prvaka svijeta do sada. U velikom finalu “Gordi Albion“ savladao je Zapadne Njemce sa 4:2 u meču koji su pratile i kontroverze.

Meč na Vembliju, koji je igran 30. jula, otvoren je sa po jednim golom na obje strane. Haler pogađa u 12. minutu za Njemačku, a u 18. je poravnao Herst. Veber na jednoj i Piters na drugoj strani postizali su golove u drugom dijelu drugog poluvremena, pa se moralo ići u produžetke. Strijelac prvog gola za domaćina bio je dva puta strijelac i u dodatku, pa je titula slavljena na Ostrvu.

1970. Brazil – Italija 4:1

Da bi trofej “Žila Rimea“ ostao u trajnom vlasništvu jednoj reprezentaciji, ona je morala tri puta da trijumfuje na Svjetskom prvenstvu. To je uspjelo Brazilu, a treću titulu je obezbijedio u Meksiku 1970., kada je u finalu savladao Italiju sa 4:1.

Duel na stadionu Asteka u Meksiko Sitiju posmatralo je 107.412 gledalaca, kada su Brazilci do nogu potukli “Azure“, koji su takođe imali dva trofeja, pa je ovaj meč prestavljao bukvalno borbu za prevlast. Pele, Žerson, Žairzinjo i Karlos Alberto Tores bili su igrači u žutim dresovima koji su pogađali mrežu rivala, a jedini gol za Italiju djelo je Roberta Boninsenja.

1974. Zapadna Njemačka – Holandija 2:1

Domaći teren u potpunosti iskoristili su Zapadni Njemci kada su osvojili titulu, a u finalu su savladali Holandiju. Meč je odigran na Olimpijskom stadionu u Minhenu 7. jula pred oko 75.000 gledalaca.

Neskens već u 2. minutu dovodi “Lale“ do vođstva sa bijele tačke, da bi Brajtner na isti način poravnao u 25. minutu. Konačan rezultat postavio je Gerd Miler dva minuta prije odlaska na odmor i tako donio svojoj zemlji drugu titulu prvaka svijeta.

1978. Argentina – Holandija 3:1

Holanđani su i drugi put zaredom uspjeli da se plasiraju u finale, ali su se opet namjerili na raspoloženog domaćina, pa su morali i ovoga puta da se pomire sa porazom.

U finalu igranom 25. juna na El Monumentalu, pred oko 71.500 fanatičnih navijača domaće selekcije, Holanđani kao da nijesu imali šanse i ako je nakon 90 minuta igre bilo 1:1. Za “Gaučose“ je pogodio Kempes, a za “Lale“ Naninga. Ipak, odlučujući golovi postignuti su u produžecima, a strijelci su bili Kempes i Bertoni, što je bilo dovoljno za prvu titulu Argentine.

1982. Italija – Zapadna Njemačka 3:1

Ono što Italiji nije uspjelo 1970. u Meksiku, pošlo joj je za rukom u Španiji 12 godina kasnije. Rosi i drugovi u odlučujućem duelu savladali su Zapadnu Njemačku i tako svojoj zemlji obezbijedili treći trofej u istoriji.

Na “Santjago Bernabeuu“ 11. jula golovima Rosija, Tardelija i Altobelija Italija je pred oko 90.000 gledalaca u potpunosti nadigrala “Pancere“, a počasni gol za Zapadnu Njemačku postigao je Brajtner.

1986. Argentina – Zapadna Njemačka 3:2

Zapadna Njemačka gubi još jedno finale, a ovoga puta to joj se desilo od Maradonine Argentine. Najbolji igrač svijeta je predvodio svoju selekciju do druge titule, a u odlučujućoj partiji “Gaučosi“ bilježe pobjedu od 3:2.

Na stadionu “Asteka“ u prisustvu oko 115.000 gledalaca, Argentina slavi golovima Brauna, Valdana i Baručage, a golove na drugoj strani postizali su Rumenige i Feler.

1990. Njemačka – Argentina 1:0

Isti akteri finala kao i prije četiri godine u Meksiku, bili su i 1990. u Italiji. Tada je pobjednik bila ipak Njemačka, koja je iz trećeg pokušaja konačno uspjela da slavi u odlučujućem susretu.

Rimski “Olimpiko“ bio je poprište susreta koji je prvi put riješen sa bijele tačke, a strijelac pobjedonosnog gola za selekciju Elfa bio je Andreas Breme.

1994. Brazil – Italija 0:0

Na Svjetskom prvenstvu u SAD-u prvi put je pobjednik rešavan nakon penal ruleta, u kojem je Brazil imao više sreće od “Azura“, pa je opet nad Italijanima stekao prednost u titulama poslije direktnog duela u finalu.

17.  jula u Pasadeni, pred 91.500 gledalaca za Brazil su u penal seriji pogodili Romarijo, Branko i Dunga, a promašio je Marsio Santoš. U Italiji precizni su bili Albertini i Evani, dok su tragičarima ispali Barezi, Masaro i Roberto Bađo, koji je u odlučujućoj seriji gađao preko gola.

1998. Francuska – Brazil 3:0

Francuska je poput nekih svojih prethodnika iskoristila domaćinstvo da se domogne “Zlatne Boginje“. U finalu su “Trikolori“ bili ubjedljivi i slavili nad Brazilom 3:0 i tako po prvi put u svojoj istoriji postali prvaci svijeta.

Na “Sent Deniju“ je domaćin 12. jula slavio golovima Zinedina Zidana, koji je pogađao dva puta i jednim pogotkom Emanuela Petija u finišu susreta, čime su otklonjene sve dileme oko pobjednika.

2002. Brazil – Njemačka 2:0

Ono što Ronaldu i drugovima nije pošlo za rukom u Francuskoj, jeste nakon četiri godine u Japanu i Južnoj Koreji. Na prvom i za sada jedinom Mundijalu na azijskom tlu, Brazilci su se po peti put popeli na krov svijeta i tako potvrdili svoju dominaciju, a u finalu su savladali Njemačku, sa kojom su se po prvi put sreli na Svjetskim prvenstvima.

Oba gola postigao je u tom trenutku najbolji igrač “Karioka“ i svijeta Luis Nazalio De Lima Ronaldo u odlučujućem meču koji je odigran u Jokohami.

2006. Italija – Francuska 1:1 (5:3)

Mundijal na evropskom tlu ponovo je za šampiona imao selekciju sa Starog kontinenta. Italija je u finalu bila bolja od Francuske, a rezultat je nakon 90 minuta igre bio neriješen, odnosno 1:1. Strijelci su bili Marko Materaci i Zinedin Zidan, koji su kasnije imali verbalni i fizički sukob, zbog čega je zvijezda Francuske platila cijenu isključenjem iz igre.

U produžecima nije bilo golova pa se pristupilo izvođenju penala. Za Italiju su svi pogađali, Pirlo, Materaci, De Rosi, Del Pjero i junak polufinala Groso, dok su za Francusku bili precizni Viltor, Abidal i Sanjol, a tragičar je bio Trezege koji je pogodio prečku.

2010. Španija – Holandija 1:0

Na prvom turniru na Crnom kontinentu, tačnije u Južnoafričkoj Republici, titulu pobjednika osvojila je Španija. Ona je nakon produžetaka rezultatom 1:0 savladala Holandiju, kojoj je ovo bilo treće finale. “Lale“ su tako postale selekcija sa najviše odigranih finala, a da nijesu uspjele da se domognu pehara.

Ovaj meč odigran je u Johanezburgu 11. jula na stadionu Soker siti pred 84.490 gledalaca, a odlučujući pogodak postigao je Andreas Inijesta u 116. minutu.

2014. Njemačka – Argentina 1:0

U finalu prije četiri godine, na prvenstvu čiji domaćin je bio Brazil, slavila je Njemačka, koja je nakon produžetaka savladala Argentinu rezultatom 1:0. Ovo je bilo po treći put u istoriji da se ove dvije reprezentacije nađu u samoj završnici, a predhodno su po jednu pobjedu imala oba rivala.

Domaćin finala, koje je odigrano 13. jula, bio je Rio de Žaneiro, odnosno Marakana, a meču je prisustvovalo 74.738 gledalaca. Nakon što su mreže mirovale u regularnom dijelu utakmice otišlo se u produžetke koji su pripali ”Pancerima”. Meč je riješio Mario Gece, koji je postigao jedini gol u 113. minutu i tako Njemačkoj donio četvrti trofej u istoriji.

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Fudbaleri Sutjeske u 26. kolu Meridianbet Prve crnogorske lige danas igraju protiv Dečića.