Nikšićanka Vanja Radović dekupažom uljepšava penzionerske dane

Počela je sa izradom korpi od papira. Međutim, saznavši da to može da izazove zdravstvene probleme, zbog olova koji se nalazi u novinskom papiru, odlučuje da svoju kreativnost i osjećaj za lijepo usmjeri na dekupaž.

„Još kao dijete isticala sam se na časovima likovnog vaspitanja. Ipak, život me je odveo u drugom pravcu. Završila sam školu za trgovca i u toj branši provela sam čitav radni vijek, punih 35 godina. Sada penzionerske dane ispunjavam kreativnijim poslom. Počela sma da gledam tutorijale i tako su nastajali i moji prvi radovi“, kaže Radović.

Kutije za nakit, ukrasi, tacne, podmetači, transferi slika, ukrasne flaše, suvenire, samo su dio onoga što stvara, a što privlači pažnju jednostavnošću, ljepotom i neobičnošću.

Vrijeme i posvećenost

Da bi predmeti koje uljepšava zaista bili lijepi i interesantni kupcima potrebno je vrijeme i trud. Radović objašnjava da, kao za sve, tako i za umjetnost kojom se bavi, strpljenje i posvećenost daju rezultate. 

„Potrebno je dosta vremena, strpljenja. Potrebno je prvo drvo obraditi, ošmirglati, pripremiti za bojenje. Nakon toga ide bojenje podloge, lijepljenje salveta ili dekupaž papira, onda dorada bojama, ukrašavanje i na kraju ponovno lakiranje“, objašnjava Radović proces stvaranja dekupaž tehnikom.

Sajmovi i preporuka najbolja reklama

Svoja umjetnička djela Vanja najčešće izlaže na sajmovima i to najviše u Nikšiću, a nerjetko i drugim gradovima Crne Gore. Preporuka kupaca još jedan su dobar način da proda svoje rukotvorine.

„Sajmovi su dobra prilika da se predstavimo tržištu. Planiram da se pridružim jednom klasteru koji posjećuje sajmove širom države, a i regiona. Smatram da mi udrživanje sa ostalim proizvođačima i stvaraocima može koristiti“, kaže Radović.  

Iako bilježi povremenu prodaju, od svoje kreativnosti ne može da živi. Boljem prihodu doprinijela bi suvenirnica.

„Nikšić nema suvenirnicu. To je veliki nedostatak. Kada bi postojala ta neka prodavnica u kojoj bi mogli da izložimo svoje proizvode možda bi imali svakodnevnu prodaju, a samim tim i bolju zaradu. Ovako sve ostaje na hobiju, a to što se proda služi za kupovinu materijala. Ponešto može da se i zaradi,  ali ne i da se živi od toga. Živimo od sajma do sajma i prodaje po preporuci“, ističe Radović.  

Bez obzira na ishod, Vanja kaže da će nastaviti da se bavi dekupažom i izradom ukrasa. Vrijeme koje potroši na stvaranje ispunjeno je.

„Mene to u potpunosti ispunjava. Kada radim vrijeme leti. Uživam u tome. Volim i da poklanjam svoje radove“, naglašava Radović.

Iako svijesna da u poslednje vrijeme ima mnogo žena koje se bave ručnom radinošću, dekupažom, crtanjem, izradom ukrasa, talentovana Nikšićanka kaže da prostora ima za svaku od njih, jer se radovi razlikuju i svaki nosi svoju osobenost.

„Počeo je da se cijeni ručni rad. Još uvijek nije to onako kako bi trebalo, ali ima ljudi koji znaju da prepoznaju kvalitet i vrijednost, koji ne pitaju za cijenu. Nadam se da će toga biti sve više“, kaže Radović.

Planovi za budućnost ne postoje. Vanja kaže da, osim udruživanja u klaster, ne želi da pravi dugoročnije planove.

„Neka sve ide svojim putem. Vremena imam da stvaram. Tragaću za novim tehnikama, pa vidjećemo dokle će me to dovesti“, zaključuje Radović.